U životu ovom, sve je san...

Samo naš duhovni život je stvarnost...sve drugo je iluzija.

23.11.2016.

Bože, bože...

Povod za pisanje nakon ovoliko vremena nije lijep. Bilo je mnogo ljepših povoda, ali nekako te ovakvi tužni i besmisleni trenuci najviše nagnaju da napišeš koju riječ.

Moram napisati jer ću inače puknuti od teškog osjećaja koji mi pritišće i mrvi dušu....

Ne, neću plakati nad svojom tužnom sudbinom, jer moja zapravo i nije toliko tužna, priča me se možda ne dotiče direktno, ali ovaj osjećaj žala itekako je stvaran, nevjerica mi još uvijek izjeda misli, voljela bih da je ovo ružan san iz kojeg ću se probuditi i javit će mi da je sve to samo neka sablasna, jeziva šala...ne, to ne može biti istina, toliko tužna sudbina ne smije biti ničija, to jednostavno nije pravedno, nije niti najmanje fer.

I nemam više ni riječi ni slika ni pjesama...potpuna tragedija jedne porodice koja nije Glembaj.

06.03.2015.

Okus besmisla

Trebalo je da prođu godine da prihvatim bar dio onoga što čini život, a proces prihvatanja izgleda nikad neće biti gotov. Neki ljudi shvate odmah, prilagode se i nastave živjeti (što god to podrazumijevalo). Ja sam lupala glavom o zid i lupam još uvijek, s malom razlikom što sad lupanje prešućujem, a kad me pitaju otkud mi čvoruge po glavi, lažem da sam u snu udarila o ivicu kreveta. Krivim svoje nemirne snove za sve udarce koje sam sama sebi svjesno nanijela.

Kažu, to je mudrost, kad više ne govoriš ono što misliš u okolnostima koje se ne mogu popraviti...

I ne mogu reći da imam problema sa shvatanjem, shvatila sam odavno, ali prihvatiti ne mogu i izgleda nikad neću.

U međuvremenu, mislim u intervalima tog lupanja glavom o zid, pomoć je stigla iz neočekivanog izvora, od "stručne" osobe koja mi nije rekla ništa što već nisam znala, samo me pokušala ukalupiti u okvire očekivanog, ali u jednom trenu ipak je izrekla nešto tako očito. Trebalo je da to izgovori neko drugi da mi dospije do mozga i utječe na spuštanje iz mojih oblaka ideala, suočavanje same sebe s realnošću.

Rascjepljenje obaveza i odnosa i razlučivanje čemu što služi.

Iako sam svjesna i shvatam šta to znači na kognitivnoj razini, unutarnje prihvatanje takvog stanja meni ne ide, priznajem...ne znam zašto je tako i je li do mene, jesam li ograničenih sposobnosti ili možda prevelikih očekivanja ili sam previše osjetljiva, ali ne ide i ne ide...

Olovni okus besmisla i dalje je u ustima...i čini se da nikad neće proći.



24.10.2014.

Druželjubivost

Uviđam da sam poprilično asocijalna osoba i da moje granice "prihvatljivosti" drugih sve su uže.

Ne mogu se više ni prisliti da imam kontakte s dosta ljudi, Što bi se reklo, suprotnost sam druželjubivoj osobi, a društvo mi samo mogu biti ljudi o kojima je prvi dojam lijep, i ne samo lijep, već osjećaj opuštenosti, osjećaj da osobi možeš vjerovati i ljudi koji i nakon prvog dojma pokažu da se nisam prevarila.

Ovo je bio uvod za ono što želim reći...napravila sam grešku. Dosada te ponekad dovede na izvor površnosti i ti vidiš da tu nema ničega ispod, a i to na površini sve je puno nasmiješenih maski iza kojih je samo praznina...

Nije mi to trebalo, zaista nije...u revoltu sam napisala da ću naredni put kad poželim nešto slično kupiti sebi kokoš, ali ona bar nosi jaja, korisna je, ja nisam doživjela nikakve nove spoznaje niti proširila vidike, samo sam potrošila živce na podle osobe s kojima nje vrijedilo razmijeniti ni riječ.

Ono što sam naučila je da isključivo s ljudima koje volim treba imati kontakt, a dosadu zanemariti ili se posvetiti drugim, zanimljivim stvarima koje sam bespotrebno zapostavila.

Ovaj post će biti tu samo da me podsjeti na sve što se desilo, ako pokleknem pred sopstvenom glupošću.



14.06.2014.

Ain't No Sunshine

03.05.2014.

.....


Stariji postovi

U životu ovom, sve je san...
<< 11/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

MOJI LINKOVI

MUZIKA PRIRASLA SRCU MOM...









Ples, ples i samo ples...










Erotični plesovi





MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
133947

Powered by Blogger.ba