beats by dre cheap

Okus besmisla

Trebalo je da prođu godine da prihvatim bar dio onoga što čini život, a proces prihvatanja izgleda nikad neće biti gotov. Neki ljudi shvate odmah, prilagode se i nastave živjeti (što god to podrazumijevalo). Ja sam lupala glavom o zid i lupam još uvijek, s malom razlikom što sad lupanje prešućujem, a kad me pitaju otkud mi čvoruge po glavi, lažem da sam u snu udarila o ivicu kreveta. Krivim svoje nemirne snove za sve udarce koje sam sama sebi svjesno nanijela.

Kažu, to je mudrost, kad više ne govoriš ono što misliš u okolnostima koje se ne mogu popraviti...

I ne mogu reći da imam problema sa shvatanjem, shvatila sam odavno, ali prihvatiti ne mogu i izgleda nikad neću.

U međuvremenu, mislim u intervalima tog lupanja glavom o zid, pomoć je stigla iz neočekivanog izvora, od "stručne" osobe koja mi nije rekla ništa što već nisam znala, samo me pokušala ukalupiti u okvire očekivanog, ali u jednom trenu ipak je izrekla nešto tako očito. Trebalo je da to izgovori neko drugi da mi dospije do mozga i utječe na spuštanje iz mojih oblaka ideala, suočavanje same sebe s realnošću.

Rascjepljenje obaveza i odnosa i razlučivanje čemu što služi.

Iako sam svjesna i shvatam šta to znači na kognitivnoj razini, unutarnje prihvatanje takvog stanja meni ne ide, priznajem...ne znam zašto je tako i je li do mene, jesam li ograničenih sposobnosti ili možda prevelikih očekivanja ili sam previše osjetljiva, ali ne ide i ne ide...

Olovni okus besmisla i dalje je u ustima...i čini se da nikad neće proći.

U životu ovom, sve je san...
http://linchysa.blogger.ba
06/03/2015 14:08